Pištolj 9 milimetara scenska replika, ispaljuje ćorke koji ostavlja vizualnu i zvučnu imitaciju pravog pucnja, bez projektila za potrebu scenografije. Danas nešto konkretno o tome jer je fenomen (bar meni) sam po sebi zanimljiv.
Imao sam par puta na predstavama trenutke kad bi u sekundama skidanja pogleda sa scene pratio reakcije publike to su tako neke čari
kazališta gledanja žive scene u trenutku plus kompletna atmosfera na relaciji glumci-publika povezanost i intenzivan dojam realističnosti.
Fokusirat ću se ovdje na predstave kao što su "ljudi od voska" kao primijer scenske pucačine u jednom činu prvoj od tri stavke drame. Tipkao sam u dotičnom postu malo o radnji iz tri stavke unutar drame ponovit ću ovdje kratku rekapitulaciju prve.
STAVKA 1-OBOŽAVATELJICA.
"Glavni protagonist je dramski pisac Viktor, bivši roker koji je na jednom od koncerata imao aferu sa obožavateljicom (jednom od njih "mlijun" ) ona mu dolazi na vrata i govori da je njen sin-njegov interakcije na sceni su tragi-komične spoj tragike i humora je ukoncipiran na zadovoljavajućoj razini. Uglavnom...od njega dotična traži uslugu da se sakrije kod njega u Hrvatsku od mafije koja mu prijeti. Tragi-komični razogovori i situacije se odigravaju praktički od početka do kraja stavke".
Mislio sam ovo kao digresiju ubacit u post o zanimljivostima ali sam odustao jer je fenomen za zaseban post. U trenutku scene pištolj
opaljuje skroz sam fokusiran na scenu u sekundi pratim i reakciju publike bar ovi koji su mi bili u blizini se iscimali kad je pištolj opalio.
Ista stvar i par godina kasnije druga drama u kojoj je bilo pucnjave je još jedna suvremena drama "genijalna prijateljica" u ključnom trenutku reakcije publike skoro identične kad se pucalo na sceni. Elem, reakcije publike nisu nešto što fokusirano pratim, u fokusu je scena a reakcije se vide u djeliću sekunde. "Genijalnu" sam trebao reprizno pogledati prošle godine ilitiga pred nepuna 2 mjeseca koja je (zbog korone?) zamijenjena za drugu
"Zbog bolesti otkazuje se predstava Genijalna prijateljica, Ellene Ferrante u režiji Marine Pejnović planirana za četvrtak 3. studenoga u 19.30 sati.
Umjesto Genijalne prijateljice u istom ćemo terminu odigrati dramu U agoniji Miroslava Krleže, u režiji Ivice Buljana s Ninom Violić, Krešimirom Mikićem i Liviom Badurinom u naslovnim ulogama.
S ulaznicama kupljenim za Genijalnu prijateljicu, predstavu U agoniji možete pogledati u istome terminu - u četvrtak 3. studenoga u 19.30 sati".
Uglavnom... osim konkretne drame ponovo pogledati sve stavke naratativne i scenske zanimala me i ta reakcija publike na konkretan
događaj unutar predstave kad pištolji opale. Neko nepisano pravilo je da ako ima pištolja na sceni 90% su šanse da će opalit to je nešto s čim se računa pa mi cimanje publike na pucnjavu izgleda kao pardoks. Da je tako to nepisano pravilo potvrđuje i predstava pogledana na večer kad je došlo do nepredviđene situacije (kako je i nazvan post) taj prijelomni trenutak s pucnjavom događa se na kraju što je za očekivati sve je vodilo tome. Ista stvar je i sa revizorom u dramskom tekstu događaji su malo izmijenjeni Hlestakov počini samoubojstvo isto pucanjem u glavu.Kad sve vodi tome da će biti pucnjave to je nešto se očekuje a i po samim scenskim akcijama je očito.
S psihološke strane gledano-zanimljiv fenomen koji je konstantno....repetitivan? Nepisano pravil scene-ako se oružje u 2 scene pokaže kao rekvizit u trećoj će sigurno opalit.
Kad se već zaredalo s tom godinom evo post o još jednom filmu iz iste. Nije ga se moglo ranije rezimirat jer je tek od nedavno objavljen
na nekom normalnom kanalu. Zanimljivo je da je film došao do netfilxa naravno s komplikacijama i to ni manje ni više nego-kod nas! "Netflix je otkupio film "ti mene nosiš" a u Hrvatskoj mi ne daju snimati nove projekte
"Netflix je mogao uzeti naš film samo za određeno područje, ali se odlučio za prikazivanje diljem svijeta. To je veliki kompliment jer očito smatraju da smo dostigli kvalitetu američke produkcije. Velika je stvar što sada film na hrvatskom jeziku može gledati poslovni čovjek u New Yorku, domaćica u Oklahomi, student u Brazilu..."
"Nikad u Hrvatskoj nije bilo toliko jednodušne podrške nekom filmu i umjetničkom djelu koje mijenja opću percepciju autorskog kapaciteta domaće kinematografije. Dokinuta je Zvonimirova kletva koja je ranije rastjerivala publiku te otvrdla srca članova međunarodnih festivalskih žirija. Zaista, film koji je Ivona Juka uz neznatnu pomoć javnih fondova proizvela sa sestrom, producenticom Anitom, preko njihove privatne kompanije 4Film, prošao je trijumfalni put, osvojio mnoštvo nagrada, a zatim postao prvi film iz regije koji je kupio Netflix pa je na toj platformi za komercijalnu distribuciju filmskih djela postao dostupan u cijelom svijetu."
Neću sad o pitanjima cenzure koja se konstantno nameće, film je poprilično kompleksan i previše razvučen sve u svemu aktualno stanje
u društvu je realistično adaptirano. Film o snimanju dramske serije koji je u principu sve samo ne film o snimanju serije. Usput, digresija
set korišten za scene snimanja serije je isti koji je korišten za snimanje "Larinog izbora". Početne scene su kratke sekvence obiteljskih
događaja svih u filmu oko kojih je priča manje je monotonije na početku filma nego pred krajem kad je poprilična. Sve ako se ne varam troje filmskih "obitelji" rade na setu u prvoj su dvoje sa malom djecom koji je diler i narkoman u drogoj kćer sa ocem oboljelim od alchaimera. Svima im je zajedničko da su na istom setu. Pored iritantne monotonije na kraju kadrovi u filmu su me sjetili na jedan sad već
davniji američki akcijski triler iz 2008. "točka pucanja" u kojem se radnja svodi na kućanicu koja živi s naslinim krebilom i dvoje male djece. Radnja je usred Božića i ona odlazi u kupovinu nakon svađe
kompletna eskalacija je kad troje psihotičnih likova ubiju zaštitara ispred trgovačkog centra i sad kao svjedoka ubojstva nastoje ubiti i nju.
Nije slična forma niti blizu, ovo je akcijski triler "ti mene nosiš" je drama-triler u ovom američkom trileru stvari se odigraju tako (a što drugo kad su ameri i njihova filmska/redateljska/režiserska politika u pitanju) da ih ona sve pobije uzima pištolj nakon što ubije glavnog
atagonista i nakon što se vrati u kuću ubija i nasilnog krebila s kojim živi. Ta je scena "odsjećena" To je bila "točka pucanja" po principu te "točke pucanja" sam sagledavao stvari i situacije u ovom domaćem filmu u prvom slučaju odnos kompliciraju kriminalne aktivnosti u drugom bolest. Upečatljiva scena je na 11:13 (link na film ubacit ću u komentare) kad stvari eskaliraju u verbalni obračun sa slučajnom prolaznicom. Svaki od zaposlenih na setu ima točku u kojoj pukne "goni se u pičku materinu" i slične riječi iz repertoara kad se nakupe frustracije film je realističan prikaz stvarnog života. Kroz kompletan film se protežu tenzije i + to problematiziraju se dječja zatrovanost
kojekakvim marginalnim likovima kao što je Mamić. U par scena prikazano je kako dijete gleda na internetu videe sa Mamićem u elementu kad upućuje prijetnje kad jebe mater svima a dijete je već zatrovano tim toksičnim sadržajem do razine da sve njegove riječi zna citirat od prve do zadnje. Na ovom filmu su bili uključeni i neki marginalci iz stvarnog života
‘TI MENE NOSIŠ’: U ulozi se našao i Zdravko Mamić i B.B.B.-ovac s debljim policijskim dosjeom"
"Goran Hajduković, jedan od glumaca u filmu ”Ti mene nosiš” poznatiji je kao Čupko, a zanimljiv je i živopisan lik s podebljim policijskim dosjeom…
Publiku bi na premijeru filma Ti mene nosiš mogla privući imena poput iskusnog Voje Brajovića i debitanta Zdravka Mamića koji će uz ostale poznate hrvatske glumce, ispričati priču o Dori (HELENA BELJAN), zanemarenoj djevojčici koja mašta postati nogometna menadžerica. U filmu igraju najveće glumačke zvijezde regije, kao što su: Vojislav Brajović, Lana Barić, Nataša Janjić, Nataša Dorčić, Sebastian Cavazza i brojni drugi. Premijera se u Zagrebu održava 28. svibnja u CineStar kinima u distribuciji 2i Filma".
Te "točke pucanja" na njima se bazira poanta filma fotke su screenshot iz filma nekih od tih trenutaka kad stvari eskaliraju.
Ovo je jedan mali dio nasumično izrezan, tih situacija je film pun, puno je scena povezanih i sa kriminalom bolnicom, da stvar bude kompletna i sa aferama u prvom slučaju. Oboje imaju sexualne afere što me isto sjetilo na jedan kratak filmski projekt iz 2011. "zimica"film od 10 minuta o djevojci koja dolazi kod bivšeg u potrazi za izgubljenom intimnosti. Nema nikakve direktne veze s ovim filmom osim sličnih situaija koje su očite iz samih reakcija protagonista u tim aferama. Kao nekom odmaku od crne stvarnosti. Film ima puno preokreta, jedan od ključnih je rotacija za 360 kad diler sa početka
mijenja život i počinje s legalnim poslom na kojem ga zajebu, nakon čega ponovo počinje sa kriminalom tim više jer je dužan. Puno preokreta u više od 2 i pol sata likova i interakcija na sceni. Osobne frustracije svih njih eskaliraju u verbalne obračune unutar 4 zida i izvan njih.
Na Pula film festivalu ima 3 zlatne arene. Na ovoj stranici su i neki argumenti zašto vrijedi pogledat film.
"Ono što ćete u filmskoj verziji svakako primijetiti je trajanje od čak 157 minuta. Ta dužina je potrebna kako bismo upoznali sve likove. Priče koje nam Juka priča ovim filmom povezane su vrlo labavo, vežu ih samo izgubljenosti glavnih likova. Vojislav Brajović u ulozi dementnog Ivesina oca, bivšeg intelektualca koji se gubi kao da simbolizira društvo u kojem su vrijednosti izokrenute. Primjećujete, to isto radi i Dora, samo na drugi način. Osim njene povezanosti s ocem, važno je primijetiti kako Dora ne primjećuje izgubljenost svoje majke Lidije (Nataše Janjić) koja se između djece, ambicija i života nema na što osloniti. Pitanje oslonca najvažnije je pitanje filma. Naslov „Ti mene nosiš“ opravdano sugerira pitanje „tko tu koga nosi“"?
Zbog koncepta povezanosti priča koje nisu zasebne nego se isprepliću povezivanje je lagano zakomplicirano ono što ostaje kao baza filma su osobne frustracije koje u nekom trenutku dosežu svoj vrhunac. Sve stavke modernog vremena su obuhvaćene ili bar većina za probleme klečavaca s trga i mafije koja vodi državu trebalo bi radit zaseban film bilo u obliku nastavka ovog ili nekog sasvim drugog. Ljudski životi sudbine akcije i reakcije. Dodavanje marginalaca s dosjeom u priču mi je novost to nisam znao niti u godini kad je film bio aktualan u svakom slučaju uspjelo je kao neki eksperiment a i iz prve ruke realizam je jači. Problematiziranje navijača i navijačkih sranja je posebno hvale vrijedna stvar kao i na ukazivanje problema dječjom fascinacijom krimosima kao što je Mamić. Realnost naša jebena to je ovaj film. Gledam aktualnu situaciju sad u 2023-oj iako je počelo još prošle godine. Primitivizma ima i par godina unazad kad je snimljen ovaj film u kojem su obuhvaćeni svi onda aktualni događaji, a sad ga žalosno iritantno i poražavajuće ima još i više. Da su ovi klečavi izopačeni bolesnici bili aktualni i onda u filmu bi ih se najvjerovatnije dotakli po onome što film obuhvaća kao nadopunu osobnih frustracija koje u određenom trenutku eskaliraju. Onda je to bio Mamić i fasciniranost djece s jednim takvim likom. Kod nas konkretno postoje i filmovi u nastavcima (iako nije uobičajeno za naše tržište da filmovi dobiju nastavak) to su konkretno:
Metastaze
zg 80
U bližoj budućnosti spominjano je kao i ideja za treći dio "Zg90" uglavnom, aktualni problemi onda su adaptirani u filmu, za ovu situaciju s redikulima sa trga bi bilo idealno kad bi neki film sa sličnim konceptom kao ovaj bio snimljen koji bi istaknuo problem tih redikula kao što je u "ti mene nosiš" adaptirana dječja fascinacija Mamićem, kao nešto loše i negativno što i je. Isto se odnosi i na ovu situaciju, kroz film/predstavu se sve toksično i negativno u društvu problematizira i to je ono što može polučiti promijenu na bolje.
Osobno mi je žao što mi je promaklo pogledati jedan isto obećavajuć film zbog seratorske kino-politike koja ga je svjetlosnom brzinom makla s rasporeda par dana od premijere u kojem se kroz satiru problematiziraju pošasti društva kao što su "zlatna mladež" i konzumerizam. O samom filmu sam nešto malo i tipkao na osnovu prikupljenih informacija što se tiče ove pošasti sa primitivcima iz srednjeg vijeka ne sumnjam da bi bili problematizirani u talonu sa osobnim "točkama pucanja" dječje fascinacije krimiosima ili parodirani kroz filmske projekte kao što su "svinjari" (gle slučajnost isto iz 2015-e) zaseban film ili nastavak bi bio izvanredna nadopuna jer su problemi adaptirani u "ti mene nosiš" aktualni i sad (samo sad drugi likovi kolo vode na toj krimi-sceni ali poanta je ista) Ali ovo povezivanje mi je otvorilo prostor za rekapitulaciju još jednog filma pogledanog u kinu 2010. "the show must go on" o kojem je bilo više postova ovdje. Jedan specifičan na granici paranormalnog sam posvetio tom projektu "Kad film postane stvarnost" projekt iz 2010 u kojem je radnja u 2020-oj, ta godina je u filmu adaptirana kao godina generalnih pizdarija-film o reality showu koji je samo kao sredstvo na kojem se odigravaju političke igre globalnog rata. 2020 u stvarnosti pandemija, potresi i srušen toranj na katedrali (što je bio motiv filma kao posljedica ratnog stanja a u stvarnosti produkt potresa) Na puno načina film je ispao vizionarski projekt što je i primijetila ekipa u komentarima. U vezi filma iz posta stvari nisu tako daleko otišle da bi se kao fikcija moglo ubaciti srednjevjekovne nazadnjake u 21.stoljeće a da kojim slučajem je radnja proširena i na njih ispala bi stvar identična onoj sa "show must go on-om" koji je 2020-u prikazao kao sjebanu godinu u kojoj se ostvarilo puno lošeg. Kad su aktualni problemi bili adaptirani u "ti mene nosiš" većini nam je bilo nazamislivo da još postoje takvi primitivci koji bi unazadili zemlju 15 svjetlosnih godina samim time nije problem fanatizma analiziran niti adaptiran u filmu a da je ispao bi ne fikcija nego vizionarstvo.
REKAPITULACIJA
Film iz 2010 prvi domaći sf je adaptirao 2020 kao godinu nuklearnog rata, u stvarnsosti se na sreću nije pokazala tako ekstremna ali
po generalnom principu-loša u filmu loša u stvarnosti. Inspiracija za post "kad film postane stvarnost" mi je bila instagram objava redatelja dotičnog filma, kolaž fotka sa srušenim tornjem na katedrali s jedne strane u filmu s druge stvarnu kao produkt potresa. Kad su apsolvirani svi aktualni problemi iz 2015 paralelno sa osobnim frustracijama potenciranim životnim situacijama nije bilo ni pod razno zamislivo da će samo koju godinu kasnije ovi viliagre destruktivni psihotici provodit svoje bolesne ideje. Po meni je to još jedna stvar koja je materijal za film sličnog koncepta kao "ti mene nosiš"
Matanićev film iz 2015, kad su njegovi filmovi u pitanju izvanredan izbor glumačke ekipe, lokacija fbulacije je nepisano pravilo. Nakon
"ćaće" iz 2011. ovaj film je još jedan iz kategorije boljih ostvarenja. "Zvizdan" (prevedeno na engleski za strance "high sun") imao je premijeru na filmskom festivalu u Cannesu prvi put pogledan iste godine kad je bila i premijera u kinu "Europa" dok ga mafija nije privatizirala kao i kino Grič digresija sa strane, vraćanje na film iz 2015. sjetilo me perioda kad su stvari u odnosu na sad još bile i idealne prije privatiziranja svega što je simbol grada što je rezultiralo gubitkom identiteta našeg grada. Film se uglavnom dotiče pitanja prošlosti na realciji sa sadašnjosti dosta kompleksan podijeljen u tri priče. Specifičnost filma je što isti glumci imaju više uloga kroz te 3 priče. Zvizdan
"Na Zvizdan se može gledati kao na kalkulantski film namenjen politički korektnim žirijima na internacionalnim festivalima. Ne bih ja to baš nazvao kalkulantstvom, nego pametnom odlukom i dobrim ciljanjem, pre svega, strane publike. Umesto didaktičnih dela namenjenih Srbima i Hrvatima koje valja naučiti da im nema budućnosti ako ne žive u slozi (ako to do sada nisu naučili, bojim se da im nema pomoći), Zvizdan se poziva na univerzalnost rata, razaranja i patnji kojima su ljudi (jer smo pre svega ljudi, pa tek onda sve ostalo) izloženi, ma u kom ratu i ma na čijoj strani bili. Zato pametna konstrukcija Zvizdana može biti preneta na bilo koji drugi sukob u svetu juče, danas i sutra, na Ruse i Ukrajince, Izraelce i Palestince i bilo koje druge zaraćene strane. Nemam ništa protiv te univerzalnosti, dokle god nije beskrvna i dokle god je dobro izvedena, a Zvizdan je jedan sasvim dobar film".
S vremenskim odmakom rezimiranje filma je problem, iako se našlo načina da se pogleda i podjseti o konkretnim događajima adaptiranim u filmu. Ispizdila me stranica sa kompletnim filmom dostupnim za gledanje kad je na više od pola zaštekalo ali sasvim dovoljno da posluži kao lagani podsjetnik na kompletan film pogledan u kinu prije koju godinu. Prva priča je u 91-oj pred rat. Na stranici tv profil je ovaj sadržaj.
"Tri različite ljubavne priče smještene u tri uzastopna desetljeća u dva susjedna balkanska sela opterećena dugom poviješću međuetničke mržnje: ovo je film o opasnostima – i trajnoj snazi – zabranjene ljubavi.
ZVIZDAN rasvjetljava tri ljubavne priče smještene u tri uzastopna desetljeća u dva susjedna balkanska sela opterećena dugom poviješću međuetničke mržnje. Film je to o krhkosti – i intenzitetu – zabranjene ljubavi. U prvoj priči, smještenoj u 1991., romantična privlačnost potisnuta je kada ljubav postane zabranjeni luksuz u ozračju predratnog ludila, zbunjenosti i straha. U drugoj priči, smještenoj u 2001., rat je gotov, ali ljubavnicima je nemoguće pretvoriti svoju zaljubljenost u trajnu vezu: ožiljci rata još su previše svježi i ne mogu zacijeljeti tako lako. Treća priča odvija se 2011. godine, kada ljubav napokon može niknuti ako se ljubavnici uspiju osloboditi prošlosti. Zlo i sumnja nisu u potpunosti nestali iz njihovih života i katarzu nije lako postići, ali ponovno je moguće".
Fokus na prvoj priči neposredno pred rat je na nacionalizmu predratnog stanja, situacije u familiji na relaciji majka-kćer-brat eskaliraju
u verbalne i fizičke okršaje "jebeš se s njihovima" " s njim se jebeš" sve nabijeno nacionalizmom predratnog stanja. Film je u principu ne o ratu kao ratu nego o događajima koji su produkt toga na ljude i njihove živote, bar u prvoj priči. Scena na kojoj su mi počeli tehnički problemi jer realno stranica i je smeće koje ima dostupne određene kvalitetne filmove ali sama njena kvaliteta je nula. Uglavnom scena na kojoj se dogodio "pad sistema" je druga priča, priča je u 2001. početak post-ratnog perioda u kojem se nakon rata glavne protagonistice vraćaju nazad u selo (vjerovatno iz Zagreba, na početku prve priče su imali planove za odlazak u Zagreb kad se ratno stanje zakuhavalo) druga priča je bitka pomirivanja prošlosti i sadašnjosti, i zadnja treća svodi se na pitanje ostavljanja prošlosti u prošlosti. U principu film koji je triler a može se kategorizirat i pod psihološku dramu, postavlja i analizira važna pitanja pomirivanja prošlosti i sadašnjosti. Na dijametralno-suprotan način pitanje prošlosti i sadašnjosti je apsolvirano u "ćaći" sa razlikom konkretno u situaciji otkrivanja mračnih obiteljskih tajni iz prošlosti. Šokantan triler i jedan od Matanićevih najboljijih novijih filmova, nakon njega "zvizdan" ista stvar pitanja pomirivanja prošlosti i sadašnjosti kroz 2 različite forme u prvom slučaju kroz obiteljske prekinute odnose i drugi na općoj razini o utjecaju predratnog nacionalizma na privatne živote i u post-ratnom stanju. Aktualni problemi od predratnog do post-ratnog stanja.
Kroz gledanje svakog Matanićevog filma zasebno ne računajući one koji odskaču od šablone koji su komedija kao što je ovaj su na neki način u principu analiziranje jednog pitanja pomirivanja prošlosti i sadašnjosti osim ovog novijeg sa linka komedije kao "blagajnica hoće ići na more" i crna komedija iz 2002 "fine mrtve djevojke" Tipkao sam u postu o "ćaći" o samom sloganu iz filma po kojem je "neke obiteljske tajne bolje ne otkrivati" na što su uslijedili zanimljivi komentari, po mišljenju većine je "bolje" kod mene dijametralno-suprotno da sad ne govorim o kakvoj se mračnoj tajni radi. Pitanje pomirenja prošlosti i sadašnjosti je bila premisa filma iz 2011. s razlikom da su problemi unutar jedne obitelji u 4 zida a skrivena tajna je one najgore vrste. Kod "zvizdana" je na općoj razini obiteljski kompleksni odnosi ali potencirani predratnim događajima koji se reflektiraju i na događaje u budućnosti u drugoj priči koja je u 2001. i trećoj u 2011. Što se novijih filmova iz njegovog talona tiče "ćaća" i "zvizdan" su na samom vrhu trilera.
O projektu "ćaća" osim same recenzije imao sam i zaseban post o zanimljivostima koje se tiču filma zagrebavanje ispod površine kod ovakvih filmskih senazcija je uvijek zanimljiva stavka, u tekstu samom linkana je vijest o samoj inspiraciji za film. Po istim principu ima jedan intervju što je pozadina i inspiracija "zvizdana" a sa ovime pogađa poantu:
"Mržnja i netrpeljivost čine ljude nesretnima. Cilj mi je kroz umjetnost boriti se za Hrvatsku koja se jednostavno mora izdići iznad mulja i time upravo ja gradim hrvatski identitet, a ne oni koji se prozivaju velikim Hrvatima, a uništavaju je"
Nema ništa bolje od "zakucavanja" velikim rvatinama nego kroz umjetnost, poruke koje film šalje je problematiziranje stvarnosti i mijenjanje društva na bolje. Evo ima i kod nas pozitivnih stvari, svaki od ovih filmova šalju poruku u prvom slučaju da je sve tajne iz prošlosti bolje otkriti kakve god to reakcije polučilo i u drugom realan prikaz predratnog i postratnog nacionalizma koji je imao utjecaj i na događaje u budućnosti. Polarizacija je najveći problem a protiv pravih stvari i bolje Hrvatske najviše kmeče velike rvatine pljuvanjem po domaćoj filmskoj umjetnosti u koju se ulaže kikiriki to je za neki post u budućnosti ne sumnjam da će trebat objašnjavat i tako jednostavne stvari. Usput to me je sjetilo na nebulozan potez HRT-a prije par godina da satiričnu komediju apsurda Vinka Brešana "koja je ovo država" pomaknu na drugi dan jer se dan emitiranja "poklapa na dan Tuđmanove smrti" sam hrt je tim potezom napravio apsurd dupli što je potvrdilo nametanje cenzure da se ne povrijede osjećaji razno raznih "domoljuba" sa satirom koja je zapravo samo podloga za priču o generalno apsurdima u državi. Iako nije isti redatelj radi se o još jednom važnom filmu pa ga stavljam u talon sa ovima. Iz priopćenja HRT-a :
"Hrvatska televizija danima je najavljivala da će večeras na svom Drugom programu emitirati film Vinka Brešana “Koja je ovo država”. Međutim, film je bez objašnjenja skinut s programa, a u terminu u kojem je trebao biti emitiran sad je film “Vis-A-Vis”, redatelja Nevija Marasovića. Nakon što su mediji i korisnici društvenih mreža uočili da je film skinut, s HRT su poručili da je odlučeno da se Brešanov film emitira u nekom drugom terminu.
– Hrvatska radiotelevizija (HRT) obavještava gledatelje da je film koji je večeras trebao biti emitiran u 21.00 sat u sklopu Ciklusa hrvatskog filma četvrtkom na HTV2 – “Koja je ovo država” u režiji Vinka Brešana i produkciji Ivana Maloče – bio predložen još u rujnu od strane uredništva Dramskog programa HTV-a. Glavni urednik HTV-a Bruno Kovačević je danas, nakon pregledanog filma, donio odluku da je spomenuti film neprimjeren emitiranju na godišnjicu smrti prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, te će biti emitiran u nekom od narednih termina Ciklusa hrvatskog filma četvrtkom. Umjesto filma “Koja je ovo država” premijerno će biti emitiran film “Via-a-Vis” redatelja Nevia Marasovića, izvijestili su priopćenjem s HRT-a"
Ne sumnjam u reprizu ovakvih slučajeva u budućnosti. Onima koji bi sve zabranjivali i cenzurirali je ovo pomicanje filma došlo kao dopamin a išli bi svi oni i korak dalje da se sve zabrani i nametne (auto)cenzura tako da filmovi više ne bi bili adaptacija stvarnosti koja im razbija iluzije o "državi iz snova". Na "zvizdana" još nisam pročitao negativne seratorske komentare za koje je evidentno da komentiraju oni koji niti su gledali niti blage veze imaju što ne znači da ih nema. Usput na dayli motionu film se može pogledat podijeljen u 2 djela pa ću ga linkat ovdje jedini problem su oglasi koji iskaču svakih par jebenih minuta što može odbit od gledanja kao što je i mene.
Ps s Isabelči sam imao prepisku u komentarima predlani o "ćaći" kao najboljem Matanićevom filmu.
isabel
"eh frende , sad si ga pogodio ono baš u "živi centar" , ne znam kako drugačije da se izrazim, ovo je definitvno njegov najbolji film (ako mu ne padne na pamet da ponovno krene u Liku pa smisli nešto slično, ili novo, nebitno to sad), mislim, tj, negdje mi zvoni da sam čitala da je i kolabrirao snimajući ovaj film, nije izmišljotina, mislim da je sam rekao u jednom od intervjua vezano za -Ćaću- s obzirom kako si i sam naveo kako se snimalo( gotovo bez odmora, predaha, sna) .....
jooooj, sada sam posve zaboravila kako i koliko smo pričali o ovome filmu ovdje, trebalo bi se podsjetiti, ali ipak, malo mi prekasno sada rondat po tvojoj arhivi,a i umorna sam iako je baš noć moje omiljeno i najaktivnije vrijeme i stvaranja i čistog razmišljanja,ipak, full aktivan dan uzeo je svoj danak pa ostavljam za sutra u neko doba povratak ovom fenomenalnom filmu, njegovom redatelju i naravno glumcima koji su imali pretežak zadatak,a iznijeli su svoje uloge virtuozno",
tp.
02.02.2021. (02:09)
Još i sad stojim kod toga da je lokacijom fabulom, pričom glumačkom ekipom i tempom snimanja najbolji njegov projekt. Pored toga drugi na listi ovom ravnim iako skroz drugog koncepta je "Zvizdan" što se tiče dramatičnih i triler filmova iz njegove režije. Bilo mi je zadovoljstvo polemizirat na ovaj način vrhunski argumentirano kvalitetno i poticajno s Isabelči šteta što nije bilo prilike za apsolvirat i "zvizdan" ovo je film iz kategorije onih koji ostavljaju prostor raznim polemikama a to je ono što je na blogu i najbolja stvar. Apsolvirali smo sve odnose događaje i mračne ozbiljne teme u "ćaći" s fokusom na glumačku virtuoznost kompletne ekipe od 2 glumca i 2 glumice fiksirano na glumu legende hrvatskog glumišta Ivu Gregurevića i Ivu u ulozi njegove filmske mlađe kćeri na kojoj se i lomi ta mračna tajna iz prošlosti. Gledanjem "zvizdana" u 3 priče koje se nadopunjuju materijala za polemiku ima još i više. Usporedba 2 dijametralno-suprotna filma nije prioritetno zbog toga jer je isti žanr i redatelj samo jednim dijelom nego jer imaju istu podlogu- pomirivanje prošlosti i sadašnjosti, sa različitim situacijama i događajima ali pitanje ostaje isto. Može li se prošlost i sadašnjost pomiriti? U prvom slučaju skoro nemoguće ipak je ono što je problem one najgore vrste u drugom se isto radi o traumama koje bitno određuju život u budućnosti samo što se istovremeno problematizira generalizirajući nacionalistički stav i prema onima drugih nacionalnosti koji sa ratnim zločinima nisu imali veze.
Bio bi post o ovom filmu i ranije da je bilo načina da se reprizno pogleda ovdje isto kao i kod "ćaće" ima prostora za polemike i analiziranje stvarnosti koju Matanićevi filmovi izvanredno adaptiraju.
4.7. Zaprešić kao primjer primitivizma u kojem se odigrava(lo) nacionalističko orgijanje i Zagreb s druge strane kao primjer civilizacije i progresa-ispred HNK devedesete u izvođenju ansambla drame HNK. Zapravo u izvđenju sva 3 ansambla ali da se zadržim na ovom dramskom iz poznatih razloga kod mene ne samo što to jedino pratim nego i zbog koncepta. Ona uobičajena kmečanja onih koji očekuju "klasičan" koncert na to neću lomiti tipkovincu samo ću metodom linka staviti koju riječ više o toj senzaciji. U principu zašto i ne izdvojiti koji blistavi trenutak i ovdje, jel tako?
" Održale su se još jedne Ljetne večeri HNK i Jutarnjeg lista,
manifestacija koja obilježava kraj kazališne sezone s bogatim glazbenim
programom u izvedbi članova sva tri ansambla HNK – Drame, Opere i
Baleta, ali i članova koji su inače iza kulisa. Ovogodišnje šesto
izdanje pod nazivom ‘Devedesete – godine koje pamtimo‘ posvećeno je bilo
glazbi 90-ih godina prošlog stoljeća, a na Trgu Republike Hrvatske
mogli su se čuti hitovi poput ‘Ja za ljubav neću moliti‘, ‘Apokalipso‘,
‘Ja sam vlak‘ i ‘Bube su u glavi‘ te ‘Hajde da ludujemo‘, numere koje je
izvela gošća iznenađenja, Tajči."
"Večer je startala u 20.30 sati pred vratima Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Događaj je započeo tradicionalnom dodjelom nagrada za najistaknutija
umjetnička ostvarenja u sezoni. Ove je godine nagradu „Mila
Dimitrijević“ dobila Ana Begić Tahiri za najbolju žensku ulogu u predstavi Idealan muž, dok je Krešimir Mikić za istu predstavu osvojio istoimenu nagradu za mušku ulogu. U kategoriji Opera, nagradu „Marijana Radev“ dobila je Evelin Novak za izvedbu u operi Tannhauser, a Ljubomir Pušković
nagradu „Vladimir Ruždjak“ za izvedbu u operi Tannhauser te Aida. U
posljednjoj kategoriji, za ostvarenja u baletu, nagradu „Ana Roje“
osvojila je Hinako Shinzaki za ulogu u Orašaru i Trnoružici, a za iste je izvedbe nagradu „Oskar Harmoš“ osvojio Pavel Savin."
U cijeloj toj stvari jedini ključni trenutak koji mi je dignuo živac je intendanticino orgijanje u kojem s punim ustima hvale za vladu pripisuje zasluge za otvaranje nove scene HNK 2 u Adžijinoj i sve što ide uz to. Umjetnici i publika kao i tehničko osoblje ostavljeno je za kraj i to više proormirano dok su s vrha u prvim redovima pobrali oni najgori a koji zapravo protiv umjetnosti konstantno nešto podvaljuju i na razne načine sabotiraju. Ne bih se niti s tim ovdje davio da nije iritirajuće do nesnosnosti ali aj to orgijanje nije dugo potrajalo spontane ovacije za primljene/dodijeljene nagrade su bile iskrene (bar od većine) a onda je program počeo.
Nešto mi je objava videa štekala pa evo prvo malo vizualnom materijala kroz fotku
Oke...sad prelazim na videe, kompletan spojen u film od 58 minuta nije dalo prebacit jebade samo takve pa sam ga razlomio na par kadrova tek onako da bude javno objavljeno iako nisam od onih koji pristaju na cjepkanje. Elem video #1
2
3
Hitovi i poneki trash-hit devedesetih u specifičnom dramskom izvođenju repertoar koji vraća u neka vremena kvalitetnije muzike iako ovdje je fokusmora biti -više na izvođenju.
Imao sam na blog hr-u u zadnjim periodima 2024 post o jednoj sasvim drugačijoj radio-drami od svih ostalih ranije objavljenih "slučaj P"
Trowback na Alanfordofsku situaciju u filmu "zbog tebe" kadar "to se tako ne radi"
urnebesna situacija neuspjelog pokušaja pljačke potencirane
neočekivanom reakcijom mete napada. U biti zajebancija, neka vrsta
satiricoma koja je i izvorno kao ideja bila da bude humoristična ali ima
doticaja sa stvarnošću-u jednom pogledu ali o tome nešto kasnije.
Uvodno da dam svoj osvrt na jednu bljezgariju koju sad ne mogu izguglat a
ostala mi je negdje u arhivi sivih stanica. Elem referenca kritičarskog
piskarala na baš tu scenu o kojoj je linkani post gore-svodeći istu na
totalni promašaj jer eto klatež ne zna bolje nego srati kad ništa i ono
najjednostavnije je kopča. Iako je scena u humorističnom tonu pozadina
priče je poprilično ozbiljna i realna, a neočekivana reakcija cure koja
je bila meta napada je iako skroz naskroz nevjerovatna potencijalno
moguća iako su šanse za to promil. Ali poanta je stavljena na
humoristički kontekst scene same koju treba i sagledavati kao oblik
satire alanfordofske forme. A post koji je uslijedio spontano nakon
njega bio je suradnja s Isabelči
ja sam ideju inicirao ona potpisala i post je zapravo njen projekt u
kreativnom smislu. Naša verzija je bila s namjerom eksperimenta i zabave
ali i isticanja ozbiljnosti situacije koja je zakopana ispod tog
humorizma. Na ovo se vraćam prigodno jer je "slučaj P" radio-drama o
kojoj je večerašnji šou ima neke identične situacije kao u filmiću
S referencom na kratak film A produkcije nastalom izrezivanjem jednog filma iz omnibusa od 5 različitih a tematskih povezanih filmova u kojima je zajednička crta-ljubavni odnosi veze sex i sve što ide uz to. Podloga za tako nešto ne bi bila praktična da konkretno ta scena nema taj satirični alanfordovski faktor crnog humora i apsurdne situacije neočekivanih reakcija u kojoj Iva koja je meta napada wanabe pljačkaša ima totalno nečekivanu reakciju. Ali o filmu drugi put primjetili ste da reprizni postovi sa starog bloga ne idu nužno uvijek kronološki ali obećajem da ću poraditi na tome!
Imao sam na tom kokretnom mjestu i izdvajanje o drami samoj:
"Jedan običan pokušaj pljačke trgovine pretvara se
u nadmudrivanje dvoje promašenih studenata, psihoanalizu depresivnoga
mladog čovjeka, pokušaj prikrivanja zločina, ljubavnu uvertiru i još
koješta s neobičnim ishodom.
Dramski tekst Sonje Krivokapić neobična je dramska igra s naizgled običnim ljudima i situacijama ispunjena apsurdom i humorom.
Igrali su: Frano Mašković, Iva Mihalić, Saša Buneta, Sreten Mokrović, Borko Perić, Tomislav Martić i Alen Šalinović
Redatelj: Petar Vujačić, tonmajstor: Miro Pijaca, glazbeni dramaturg: Maro Market"
Jedan pljačkaš i vječni student.
studentica filozofije na 4.godini i zaposleica trgovine u kojoj se odigrava urnebesna pljačka
Kao glavne uloge u urnebesnoj situaciji pljačke identične ni manje ni više nego Alanfordovskoj siutaciji. Elem drama pozivam na izdvajanje pola sata vremena da se kompletna presluša.
Tok drame tok satire kreira urnebesne situacije i čiste neočekivane psihologiije likova prve minute izuzetno napete dok se u priču ne upletu i ostali likovi (potencijalni kupci) koji na neočekivan način svjedoče situaciji.
Studiram bez perspektive sam, pljačkam ali reakcija druge strane je
totalno neočekivana! Jel ona mene zajebava? Ali ok ipak zna za Kanta i
Hegela i a marksistica je po uvjerenju. Ali kako se to ponaša? Pristaje
na sve! Pa jebemu mater upropastila mi je cijelu pljačku iače sam
filozof ali kakva je ovo filozofija svi znaju kako se kad te pljačka
trebaju ponašati osim nje! Lagano podsjećam na onog pacjenta iz filma
koji ju je pokušao opljačkati u garaži šoping centra samo što je on
amater očajnik koji prvi put pljačka, a ja sam uhodan ja čak i pucam
iako se kunem da neću a efekt mi je isti kao i s tim amaterom iz
podzmene garaže. Ok on je u goroj situaciji od mene ali da se bar ona
svađala samnom ali ne ona mi je na prvu dala pare! Ne ovo nije situacija
za ljude evo sad je počela i plakat zbog mog zajebanog temperamenta a
ne što ja imam pištolj u ruci ovo je sve tako sjebano što je meni ovo
trebalo.
Ali koja identična situacija u oba slučaja
neuspješne pljačke u filmskoj varijanti a ne nećeš ti mene pljačkat ne
dam se ja zajebavat a i nije zapravo pljačkaš samo očajni pikzibner u
trenutku slabosti, ovaj u radio-drami je filozof. A imamo još pridošlica
ovdje, ma super sad imam i jednog histeričnog redikula iako sam deset
puta ponovio da neću pucat ali konstatntno histerizira, pa stvarno i ja
znam jebeno izabrat trgovinu bolje da sam opljačkao kiosk.
Dosta je zajebancije, prijavio sam onda da nisam uspio odoljeti a da na
istu satiričnu foru ne izanaliziram asocijacije koje su mi se s
radio-dramom i spomenutim filmićem refleksno spojile. Ozbiljno sasvim
jer stvar i je ozbiljna the point is-psihološka pozadina svakog od
uloga. Prvo što se uočava-razlike u karakteru, rekacija ne stresni
događaj, antagonizmi na relaciji očekivanih i neočekivanih reakcija. Na
istom mjestu u praktički isto vrijeme našlo se njih petoro sa svaki
svojim pogledom na situaciju i događaje +poprilična doza
psihologiziranja samo ne kroz ozbiljnu nego humorističnu satiricom
formu.
Jedna sasvim drama drugačije forme od ozbiljnih ranije objavljenih na koje ću se vratiti isto vjerovatno ovako nasumičnim redom pošto će u reprizni materijal sve ono što je podložno kategoriji konstantne aktualnosti ali osim ove vrhunske satirične senzacije imam potrebu skrenuti pažnju na još jedan satiričan projekt. Oni koji prate blog pratili su i moj post o gadostima samozvanog generala iz jedanaestice post se zvao dvostruki blam razina 1 nakaradne bolesne izjave kao vječni spomenik debilizmu razina 2 što je ista njegova nakaradna grupa-a i on sam na najjače isprdan u projektu prime timea zovica-šinobus 22 na kojoj je izvedena subverzivna metoda ismijavanja primitivizma na najjači mogući način. Dovedeni su likovi do groteske prvo preimenovanjem frupe iz tram 11 u šinobus 22 Target u Parket General Woo u Am+dmiral bu. Sva njihova kmečanja o "cenzuri" zbog širenja nakaradnih svjetonazora su posrana kroz filter da se sami iz svog svnetonazora ismijavaju. Idemo na par visokih mjesta
"Recimo u pjesmi vruča čuča prozivamo saborskog zastupnika domovinskog pokreta Dreleta što se devesčetvrte sprdao s thompsonovim čavoglavama s pjesmom čavel v glavi thompson je na frontu ne može ni do zubara doć a Drele se sprda"
Situacije se samo nižu usve više i više apsurdnih situacija elem na ljigave stihove o "mitu iz Jasenovca parodija stvarnog stanja stvari je dovedena do još jedne apsurdne razine. PŠK kao poznato dno od nazovi pjesme ovdje je preimenovano u LŽP
"Pjesma LŽP a što to znači? Liži pičku. Mi ne volimo te lgbt fore s pušenjem kurca imati te prive je poremećaj u ponašanju ne kažemo da ih treba sve ubit ali-treba se reći neka pametna riječ o tome zato kažemo lžp pravi desničari i hrvati lžp"
"Razumijem vi u toj istoj pjesmi admirale kažete sljedeći stih "Maček cvetkovići nema vam banovine ni na igrici ližite pičku za latinicu na milici kakvoj milici" ulica Milice Janković u Beogradu to je poruka ovim jednicima na tobože desnici što sanjaju nekakvu banovinu Hrvatsku koja je dogovorena u Beogradu ali to je sitna Hrvatska nama treba ona najveća. Poglavnikova dakle aa ma jok kralja Petra Krešimira četvrtog ta je bila najveća"
"A možda i najviše kontorverze izazvao je vaš stih "ne voliš šah al dobro složiš mat da brata voli brat mit je kao drugi svjetski rat" Hoćete reći da je drugi svjetski rat mit? Pa sigurno da je naravno cenzuriraju se znanstvenici koji o tome govore a ima ih događaj drugog svjetskog rata je mit koji je nastao dogovorom komunjara i bankstera čista manipulacija ali to se nije dogodilo pa gjde su ti mrtvi kažu da ih je bilo 51 miijon ajde raskopaj mi sve da vidim 51 milijon trupala leševa a ne usude se jer znaju da ih nema"
Ovo je već bio vrhunac subverzije idemo na još jedno žestoko mjesto i onda se vraćam na slučak P s kojim sam počeo.
"Imate li što reći za kraj parkete? Samo za kraj meni omiljene admiralove stihove "Josipovićo sori što ti nisam na spotu ne virim iz šipka jer ne podnosim sramotu imamo bif znam da imamo probleme ne prodajem guzicu za jebene tantijeme ko trlja ruke buksa lovu na zampu skupljaju mu zlato nacisti za papu a neko dobro plaća da mu više vrte stvari da platinastu ploču proda ko superstar Tuđman Vukovar neki romi klince ko Šušak Posavinu Pavelić dalmatince veliki domoljubi odgajaju djecu što nakon škore režu žile na cecu onda ide thomspon onda lepa brena plesni podij pliva od izrezanih vena ništa kontra gena čačkaju si anuse vade govna da kloniraju retarduse"
Što je zajedničko radio-drami i prime timeu? Isti satirični skalpel i bljesak totalno drge interpretacije-razvoja događaja od očekivanog. Imamo curu koja je studentca na četvrtoj godini filozofije radi preko studentskog ugovora u trgovinu upada joj naoružani pljačkaš s pištoljem prijeti psuje traži pare ona pare da ali ovom nije po volji. Ona se pazi-nije branila nije se svađala samo tako na sve pristaje to on ne može smatrati pljačkom jer se ona nije borila sve na sve je pristala. Pa red filozofskih rasprava interkacije s drugim kupcima u naočekivanoj situaciji satiričnih apsurda zajednička je korelacijska točka sa prime-time shwoom iako dvije raličite stvari bezični satiričan kontekst im je poveznica-u prvom slučaju životno filozofska neočekivana u drugom politička sa tenecnijom zajebancije iz samih tramovaca na način da oni sami svoja nakaradna uvjerenja pljuju. Oba projekta imaju svaki na svoj način za temu kompleksnosti apsurdnog vremena i situacija samo što su apsurdi dovedeni do vrhunca-pljačkaša koji pretendira formi i sadržaju više nego pljački samoj raznim likovima ljudi različitih profila a kojima su reakcije na scenu koju vide ko da su se našli u uobičajenoj situaciji psihijatar pisac ovaj onaj jedna s krizom u braku jedna pravi pljačkaš drugi koji se u ulogu pljačkaša sam ubacuje iako s istom nema veze od pčetka do kraja drame nevjerovatne apsurdne scene se samo redaju. Reaktualizirano sad tipkam dotični post i spajam sa natruhama novog ovdje ranije objavljenog da se 2 satrirčna projekta povežu iako su formom drugi koncepti ali satiričan sadržaj i scenarij im je poveznica. Radio-drama u satiričnoj formi je osvježenje od svih prije rezmiranih na starom blogu iz pozicije crnog humora i provokacije stavlja na metu problematizacije psihologiju likova i njihove neočekivane reakcije. Po principu o ozbiljnim stvarima na totalno parodijski način. Bilo da je situacija općenita od besperspektivnosti vječnog studenta koji formu stavlja ispred interesa do parodiranja političko/ideoloških gnjusarija satira je specifično sredstvo sa sakrazmom na najvišoj razini to je ono što je kod tog žanra atrktivna stvar i taj element provokacije bez kojeg bi se skroz-naskroz izgubio taj kreativan koncept kao podžanr dramske umjetnosti politički nekorektne emisije serije radio-drame filmovi provokacija koja je druptvu kronično potrebna koja je koroetiv jer to i je poanta svake dramske umjetnosti analiziranje stanja u društvu i korekcija i kroz tu formu parodiranja i ismijavanja sasvim legitimna i potrebna metoda čijim zabranama pretendiraju zabranitelji i njima slični. A pod videom se daju čitat i takvi ignorantski i zašto ne nazvat stvar pravim imenom-kretenski komentari.
"Izmišljena priča, koja je jednako opasna kao stvarni događaj.
Star sam preko 65 - i prestravljen..."
S ovakvim mentalitetom bi vremenom došli do situacije kad bi svaka satira svaki prenaglašeni apsurd kojem je korijen sama apsurdnost društva kao legitimna satirična projekcija bila zabranjena zbog sumanutih interpretacija kojekakvih 70+likova koji nemaju blage veze o umjetnosti uopće o satiričnoj radio-drami još manje pa mantraju prazne priče o "opasnostima" takvih izvanrednih projekata. Kod mene je to esej od 10 kartica kod normalnog djela publike je samo poanta u formi komentara.
"Ovo je komedija apsurda ...
Koja se bavi apsurdima stvarnog života..."
Pametnom više nego dovoljno i sve se čita iz tog jednog komentara dok blesavim misinterpretacijama
podvaljivačima i puštačima magle kojima je jedina intencija u svoje sumanute konstrukte uvjerit sve oko sebe neće kamion ovakvih jednostavnih argumenata biti dovoljni.
Nisam namjerno išao dalje od drame jer ovdje stavljam prst samo na nju i potavljam ju za temu posta. Snimljeni kadrovi krajem prošlog mjeseca kao najava nove sezone sve 3 ansambla na lokacijama HNK i HNK 2. Gledam video gledam kadrove i voila-tu su klasici Krleža, Hampton Shakespeare sve provjerena imena samo sad s nvim premijernim komadima-novim u smislu premijernog emitiranja.
"Kako su rekli na tiskovnoj konferenciji, "Na temeljima uspjeha
ostvarenih tijekom proteklih četiriju godina, od zapaženih umjetničkih
dosega i sve snažnije međunarodne prepoznatljivosti do čvrsto izgrađena
odnosa s publikom, zagrebački HNK u novu sezonu ulazi s ambicioznim i
uravnoteženim repertoarom koji povezuje hrvatsku i svjetsku baštinu
suvremenim umjetničkim čitanjima. U središtu programa i dalje su
ansambli Drame, Opere i Baleta, uz suradnju istaknutih hrvatskih i
inozemnih umjetnika te nastavak razvoja publike, međunarodnih
partnerstava i novih produkcijskih modela.
„Sezona koja je pred nama označava početak mojega drugog mandata na
čelu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, s jasnom vizijom daljnjeg
umjetničkog razvoja ansambala, jačanja produkcijskih kapaciteta na obje
scene, snažne internacionalizacije te kontinuiranog razvoja publike i
umjetničke izvrsnosti. Četiri godine iza nas obilježili su predan rad,
dosljedna umjetnička vizija i snažno zajedništvo ansambala i uprave, što
se očituje u podizanju razine izvedbene kvalitete te otvaranju prostora
novim estetikama i suvremenim čitanjima, uz ravnotežu između kazališnog
nasljeđa i suvremenosti. Umjetnici Drame, Opere i Baleta ostvarili su
zapažene rezultate koje su prepoznali i publika i struka, uz snažan
odjek u medijima. Međunarodna suradnja pritom ostaje jedan od ključnih
strateških ciljeva HNK-a u Zagrebu, a rezultati iz sezone 2025./2026.
potvrđuju značajan iskorak, osnažen novim partnerstvima, koprodukcijama i
gostovanjima te sve vidljivijom prisutnošću kazališta na europskoj
sceni. Članstvo u organizacijama kao što su Opera Europa, Fedora i
European Theatre Convention dodatno je učvrstilo našu međunarodnu
vidljivost. U drugi mandat ulazimo i s važnim institucionalnim
iskoracima — od unapređenja uvjeta rada i povećanja plaća do razvoja
organizacijskih i produkcijskih kapaciteta — čime jačamo kazalište
iznutra kako bi moglo ambiciozno i odgovorno odgovoriti na izazove
vremena“, poručila je intendantica Iva Hraste Sočo."
Samo što uspjeh nije pstignut zbog indendanture nego zbog redateljskih ideja koncepata i interesa publike u kojoj se kradezejka istura kao nekakav faktor ali ostavimo i to po strani, u drami su najavljena imena koja su u konstantnom antagonizmu kroz povijest sa malograđanštinom i primitivizmom. U novoj sezoni-najavila je tako intendantica naglasak će biti na-stvarima kao štio su- "unapređenje uvjeta rada, povećanje plaća i razvoj organizacijskih i
produkcijskih kapaciteta. Istaknula je i da je povijesni iskorak
ostvaren otvaranjem nove scene HNK 2. Konkretno, u sezoni 2026./2027. na
pozornici HNK 2 bit će zastupljeni programi Drame, Opere i Baleta, kao i
brojni interdisciplinarni i projekti razvoja publike."
Što je isto obećanje ludom radovanje Ali da se s političkog maknem na čisto umjetnički (bio bi red jel tako?) ovdjemi je jedan dio jako zapeo za oči.
"Ravnateljica Drame Tena Štivičić istaknula je kako će dramski program
nove sezone istraživati pitanja identiteta, pripadanja, moći i doma u
vremenu obilježenom nesigurnošću i podjelama. “U vremenu u kojem se
istina sve češće oblikuje manipulacijom informacijama, a osjećaj
pripadnosti postaje sve krhkiji, kazalište ostaje prostor u kojem
pokušavamo razumjeti tko smo i kakav svijet gradimo”, poručila je
Štivičić. "
"Istraživanje identiteta, pripadanja moći i domau vremenu obilježenom nesigurnošću i podijelama" Savršeno bome-iz prve pozicije pitanja kakvog identiteta-pretendiram na nacionalni (i sam primitivizam tipa patrijahat koji uz to neizostavno ide) ali s one točke problematizacije istog-koroektiv društva kroz kazalište je da radi po principu obrnute psihoogije-da se u vrmenu nesigurnosti i podijela najgora moguća stvar koja se može odigrat-je primitivan mentalitet zapakiran u foliju "nacionalne pripadnosti"
"Dramsku sezonu otvara Shakespeareov Richard III. u režiji Vite Taufera i
uz glazbu Mate Matišića kao koprodukcija s Dubrovačkim ljetnim igrama i
HNK Varaždin. Slijedi hrvatska premijera drame Raseljene Tene Štivičić u
režiji Nine Rajić Kranjac, novo promišljanje teme doma i povratka. Na
repertoaru su i Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže u režiji Paola
Magellija, autorski projekt Sanje Milardović Marija Antoaneta za ovo
nema vremena i Pičman Dore Šustić te Opasne veze Christophera Hamptona u
režiji Janusza Kice. "
%20-%20theatral%20-%20Blog.hr.png)
