ŠUTI (2013)

1

 

2013. godine najavljivan predpremijerno kao seznacija i eksplozija realizma. Zapravo malo ja ovdje projiciram svoj svaćanja nije bilo najavljivano tako pompozno. To je do mog potencijala da u svakom domaćem projektu vidim kvalitatu unaprijed definiranu samo po sadržaju radnje-i prije gledanja istog. Jer budimo realni-to je ono što je odlučujuć faktor-koliko će nas sama tema zaintrigirati realitetom i adaptacijm istog i biti odlučujuć faktor za gledanje a s time kod nekih i za seciranje. Elem kao i što je čest slučaj imao sam peh prije tri godine  da mi promakne u kinu Tuškanac na projekciji. Sadržaj je obećavajuć.

 

 

"Bebina majka slaba je karaktera i slaba zdravlja. Bebin otac mrk je i nasilan. Bebin brat posesivan je i problematičan. Bebin muž također je nasilan i svoje nasilje ne ispoljava samo prema Bebi, već i prema njihovoj kćeri. Ima li Bebina kćer šanse prekinuti taj turoban niz?

Snimljen prema istinitom događaju, Šuti je zadnji film Lukasa Nole (nakon toga je još 2017. dovršio svoju hvaljenu seriju Čuvar dvorca). Nakon niza modernističkih djela, Nola se ovim filmom približio realizmu, štoviše naturalizmu. Narativno jasan i relativno pravocrtan, uz retrospekcije na Bebino djetinjstvo i djevojaštvo, Šuti je mučan film o obiteljskom nasilju, a od naturalizma odudara jedino stilizirana fotografija Mirka Pivčevića. Nola je želio ovim filmom otvoreno progovoriti o onome o čemu se u našem društvu, kako kaže naslov filma, šuti. Nakon mučnog početnog i središnjeg dijela, zadnji dio filma manje je turoban, s proplamsajima spokoja, zbog čega je ovakvu strukturu filmski kritičar Marko Njegić s pravom usporedio sa strukturom filma Nepovratno (2002) Gaspara Noéa. Zanimljivo, publika Pulskog filmskog festivala, inače sklonija laganijim filmovima, ovom filmu dala je relativno visoku prosječnu ocjenu 3,81. Film je na festivalu dobio Zlatne arene za sporednu žensku ulogu (Lana Barić), montažu, glazbu, masku i ton te nagradu Breza za najboljeg debitanta (glumica Tihana Lazović)."

 

 

2

 

Kad je nešto inspirirano stvarnim događajima onda je to i svojevrsna kompleksnost-odgovornost prema stvarnim ljudima čiji se životni događaji adaptiraju kroz fikciju iako sa fiktivnim imenima u puno slučajeva i situacija je igrani film inspiriran stvarnošću bio sklizak teren bilo sa redateljske/scenarističke s glumačke strane sa se i ne govori jer su oni ti koji moraju izvući ulogu a kad se zna da ista nije kreirana iz glave nego preslika stvarnih ljudi onda je kompleksnost i daleko veća. Simple as that ne mora nužno biti igrano-dokumentaran koncept može biti i kompletno igrana situacija koja je inspirirana nekim stvarnim događajem a to je najkompleksnije realizirat upravo s glumačke strane gledano-to je bio još jedan razlog zašto sam od filma očekivao kvalitetu.

 

3

 

Official trailer

 

  Gledam kadrove nema naracije, nema interakcija isti funkcionira kao nizanje scena iz kojih se čitaju tenzičnosti i koje će svake sekunde eskalirati u fijasko. Stvar koja obećaje napet zajebani triler samo da su natruhe radnje malo konkretnije približene kroz govorne interakcije u traileru samom. Ček sekunda evo i drugi mjeren u doslovno sekundama

 

 Ključna riječ po kojoj je film dobio ime šuti! šuti molim te vidjela što'? Štogod bilo očito nešto ilegalno i/li kompromitantno ostavit ćemo kao tajnu je li nešto iz sfere krvnih ili seksualnih delikata ono što je preočito kad se stvari tako postave je-da je riječ o nekakvom nasilnom djelu.

 

4

 

Šutnja (ni)je zlato  Koliko su nam samo po televizijama ispijali mozak s tim spotom u vremenima godine 2008.? Doslovno je bio nakon svake druge reklame što je onda bio kao neki apel koji je radio distinkciju između šutnje i situacija u kojima ista ne predstavlja vrijednost štoviše može samo ukpat još više i intenzivnije. 

 

 "Medijski dio kampanje "Šutnja nije zlato" sastoji se od četiri televizijska spota koje je režirala Ivona Juka a koji obuhvaćaju teme obiteljskog nasilja, silovanja na spoju, trgovine ženama i djevojkama dok četvrti ukazuje da se radi o oblicima rodno uvjetovanog nasilja. Spotovi su prikazani na HTV-u i RTL-u, a popraćeni su i radio jingleom te billboradima i novinskim oglasima."

 

I evo koju godinu kasnije izlazi film koji problematizira taj zid šutnje kad to postane destrukcija a ne prednost. Na jednom web mjestu  se detaljno otkrivaju neke konkretne pozicije unutar filma 

 

 

 

"Film “Šuti” prikazan je posljednjeg natjecateljskog dana i Tihana se poslije ponoći s kolegama poklonila gledateljima u pulskoj Areni. Sutradan je namjeravala krenuti prema Motovunu, na otvorenje još jednog filmskog festivala. Ali oko podneva je doznala da ima i te kako razloga ostati još jedan dan u Puli.

– Bila sam silno radosna zbog nagrade, a onda sam se sjetila da nemam haljinu za svečanu dodjelu. Odmah sam to riješila: uletjela sam u butik u hotelu Histria i kupila prvu haljinu koja mi se svidjela. Bacila sam se u trošak, ali tješila sam se da se samo jednom dobiva prva uloga, koja je u mom slučaj bila i glavna, a o nagradi da i ne govorim – kaže studentica treće godine na Akademiji dramske umjetnosti."

 

5

 

Osvojena zltna arena  Priča skoro klasika: tipska disfunkcionalna obitelj kao svaka druga u reali odrasla uz nasilnika i majku alkoholičarku što već u samoj najavi odaje crnjak koji gledamo-a tako realističan i zapravo projekciju stvarnosti.. A sad stvar već prelazi u ozbiljan triler-izvlačeći se iz svoja toksična 4 zida upozna lika s kojim sve izgleda u najboljem redu dok ne otkrije svoju tamnu stranu. 

 

 

 

 

Aj, ok vidjela je nešto klasično za trilere u kojima ima psihopata svih vrsta i oblika kao onaj koji se predstavlja kao najbolji i čista pozitiva u antagoizmu s toksičnom obitelji iz koje traži izlaz a pokaže se na još jednoj višoj razini i luđi i od onih iz njenog malog mikrosvemira. Da se ne ide predaleko u analize film je dostupan na Croatian film platformi  pa pozivam da ga se pogleda. 

 

 

 

6

 

Na wikipediji  spominje se "in media res" tehnika snimanja filma a što je to? Polako samo prvo da rasčalnimo koncept posta. Trebao je biti samo o konkretnom filmu koji je već dugo-i prije otvaranja bloga na likvidiranom blog-hr-u bio plan pogledati ga i evo sad se potrefilo da se nešto o njemu i natipka šteta da prođe nezapaženo s obzirom na fabulu i važnost teme jelda? Ali u međuvremenu su mi se ovdje povukle svakakve paralelne asocijacije s ovim filmom i to ne nužno u smislu aktivne agresije nego i one drugog tipa-pasivne sa još kojakakvim filmskim projektima i ponekim događajem u reali. Pa će post ipak biti konciiran kao nizanje kinemotografskih i inih primjera o različitim oblicima zlostavljanja aktivne i pasivne agresije a kojoj je šutnja i šuti korijen i zajednički nazivnik. Da pređem na stvar što je "in medija res"? To je tehika-navode oni- koja vuče korijen iz latinskog a odnosi se na samo središte radnje izravno a nego kakav koncpet bi trebao biti-i kako bi to na nezravan način izledalo autentično i uvjerljivo? Od toga nema bolje tehnike bar ne za neke ciljane teme. 

 

 

 "film prikazuje život Bebe, mlade žene koju prati krug zle sreće. Odrastala je uz problematična brata, nasilna oca koji umire u zatvoru u Lepoglavi te majku slaba zdravlja. Odrastajući upozna Mirka, delikventa iz popravnog doma, a k njemu je privlači njegov revoltni odnos prema sustavu. Nakon duge veze vjenčaju se, međutim, Mirko uskoro počne pokazivati svoju pravu narav iskaljujući se na Bebi, njezinim prijateljicama i, napokon, njihovoj kćeri"

 

 

7

 

Iz iste godine u principu lupetam ne iz iste nego 2 godine ranije 2011  bio je jako popularan film-bar u mojim očima nešto što je isto vrijedilo (po)gledat film jednostavnog naziva  "fleke" u kojem isto sasvim obična situacja tinejđerskog izlaska i opijanja rezultira silovanjem djevojke od strane kretena ali caka je u tome to žrtva ne prijavljuje kazneno djelo. Cijeli film je koncipiran na samo procesuiranje traume i njene intimne unutarnje borbe sa istom plus željom i potrebom za osvetom jer o trumi šuti 

 

 

"Nakon što sedamnaestogodišnju Lanu siluje njezin puno stariji dečko Igor, ona se odlazi smiriti u obližnjem baru gdje sreće Irenu, vršnjakinju koja je u potrazi za novcem koja je upravo ubila taksista. Iako su im osobnosti i društvena pozadina u potpunosti različite Lana odlučuje pomoći Ireni u njezinoj potrazi, međutim, nakon što potonja sazna za događaje koji su spopali Lanu te večeri odlučuje njihovu noć pretvoriti u nešto zanimljivije."

 

 

 

8

 

Rasplet radnje neću otvarati ovdje ošto film još nemam recenziran iako je pogledan ima poprilično već jednostavno su mi se otvorili neki drugi prioriteti na kimematograskom planu pa je ovaj izvisio. Elem druga klinka je iz disfunkcionalne obitelji koja ju nagovara na sranja nakon što se upoznaju a vremenom kako se zbliže ova silovana s njom dijeli traumu toga-i zapravo postaje jedina osoba od povjerenja i jedina koja to zna ali to je kao javna tajna između njih i nema trće strane koja će saznati što se dogodilo i volia-tako i bi sve je okrenula na osvetu gadu od koje se pod pritiskom lomi i oustaje. A trauma ostaje doživotno.

 

9

 

Volim kratke filmove A produkcija a platforma Croatian film je dušu dala za takav sadržaj. Doslovno svega a čega nema toga će se i naći dugi metar ktratki eksprerimentalini animirani umjetnički,akademski ovi-oni doslovno je nebo granica. Tako sam između gledanja stvarno svega naletio na jedan kratak koji secira antagonizam savjesti i čiste pokvarene rečunice da ne bi bili odgovorni za smrt ludog starca. 

 

 

 

A o čemu je u biti riječ? O otvorenom biralištu nakon čijeg zatvaranja kreće prebrojavanje glasova na što upada ludi starac i radi svoj privatni show. Prjeti pištoljem za koji se ispostavi da je obična airsoft replika zatuku starca ubiju ga-i sad vide da su se uvalili u sranje ali neće oni u zatvor zbog starog kretenčine a ne ni pod razno idemo ga izbacit van izgledat će kao da je umro od poznih godina i boleštine dok je kopao po kontejneru. Od sve ekipe jedino djevojka je protiv toga-dogodilo se sranje treba zvat policiju-a kompletna ekipa se uroti i jasno joj pokazuju njenu pozicuju-šuti nemaš izbora mala ovo je igra u kojoj su puno zajebaniji igrači od tebe i jebe nas se za tvoju savjest svi smo u ovom i  imaš šutjet pa makar pukla! A ako pukneš i ti ćeš najebat.

 

10

 

Jedna zanimljiva stavka da je jedan u ekipi aktivna agresiva malu naziva lezbačom fizički prijeti dok ostatak ekipe to radi u rukavicama s nama si u ovom-ne bi ti to redila da nisi studentica da ne trebaš pare-evo ti šuti o ovom-citiram manje više po sjećanju a ja ću sa svojima iz stranke razgovarat da te ubace negdje na neku poziciju. Kad to mala s gađenjem odbija ovaj oreće ploču na pasivnu agresiju s nama si u ovome i isto ćeš imat jebenih problema zato ti je bolje da šutiš-i paradoksalno nema izbora nadglasana je (vrhunac apsurda filma!) od većine koji su dilgi ruku da starca samo izbacaju red kontejner.

 

11

 

Ima li koja gora kategorija od te? Ima, ima one koje uključuju seksuane delikte, idemo malo u realu kad je kinematografija hrvatska i europska s istom usko vezana. Tako je neke godine   za naš nacional francuska glumica Léa Seydoux otvoreno i bez cenzure govorila o seksualnom unemiravanju na snimanju filma koje je eskaliralo u još veću privatnu dramu ili bolje reći-horor.

 

 

 

 

 

NACIONAL: Prošlo je 10 godina od filma „Adelin život“ redatelja Abdellatifa Kechichea koji vam je donio brojne nagrade, ali i brojne probleme jer ste, nekoliko godina prije pokreta MeToo, progovorili kako ste bili maltretirani na snimanju ovog filma. Kako danas gledate na taj dio svoje karijere?  

 

 

"Da, bila sam prva koja sam progovorila o tome što se događalo na snimanju filma „Adelin život“, na što su mi neki ljudi govorili da zašutim. Rekli su mi da je film upravo osvojio Zlatnu palmu u Cannesu i nema potrebe o tome govoriti. Rekli su mi da ne bih smjela govoriti o tome jer se to ne tiče drugih ljudi već da je to samo moj problem. Čak su me i neki članovi moje obitelji pitali zašto sam pričala o tome. A Kechiche je, kada su ga pitali o tome, kazao kako to govorim jer sam buržujka. I to je odmah postala društvena tema gdje su ljudi govorili ‘’pa da, ona je buržujka’’. Pa nije u tome stvar. Stvar je u tome da smo bile šikanirane, to je bilo psihičko maltretiranje. I onda su mi ljudi iz produkcije filma rekli kako ne bih smjela više govoriti o tome a ako ću nastaviti govoriti, onda će me isključiti iz promotivnih aktivnosti za film. I isključili su me jer sam nastavila govoriti. Film je bio nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma, a meni nisu dozvolili da odem na ceremoniju dodjele nagrada jer sam progovorila. Da, to je istina. Ludilo. Nije došlo ni do promjene u mojoj obitelji, oni su počeli citirati ono što je Kechiche rekao o meni, govorili su mi da sam buržujka. A ja sam pomislila ‘’koji kurac?’’. Pa to su članovi moje obitelji, znali su kroz što sam prošla, s čime sam se morala boriti, kako mi to sada možete govoriti. Stvarno su me povrijedili "

 

 

 NACIONAL: Je li nakon toga došlo do promjene?

 

 

Rekla sam ono što sam rekla i stvarno sam sretna što sam to napravila, što sam bila dovoljno hrabra. No nakon toga i novinari počeli o meni pisati loše stvari. Primjerice, našla sam se na naslovnici vrlo poznatog francuskog magazina Telerama. To je tjednik prvenstveno namijenjen intelektualnoj publici. Naslov je bio nešto u stilu „Lea Seydoux, nova zvijezda“. Tjedan dana kasnije na naslovnici je bio Kechiche koji je govorio protiv mene. Neobično, prvo sam bila ja kao nova zvijezda, a zatim Kechiche tjedan dana kasnije, gdje su napisali „Jadan Kechiche, došlo je do nesporazuma“.

 

Izravno svjedočanstvo iz prve ruke-kad si kćer bogatog buržuja iako si se od takvog života i njegovih milijuna svojevoljno distancirala sudbina ti je da te gledaju kao ne nekoga tko im "kmečanjem kvari ugled u svijetu" inače jedan od razloga za odmak od tog umjetnog svijeta koji ti poručuje kao i svaki od ovih likova u filmovima-Šuti! Šutnja je zakon nećemo valjda govoriti kako je i nazivati stvari pravim imenom to je izlazak iz zone komfora naravno onaj tip komfora-obiteljskog jer nije jel tako red-da se kćer buržuja iako se distancirala u realan svijet stvarnih ljudi daleko od obiteljskih milja ponaša kao normalna osoba koje proživljava traumu jer to kvari sliku u svijetu. Ako se ne zna nije se niti dogodilo,zakon šutnje to je prava stvar! To su ionako dušo sve projekcije u tvojoj glavi i sad dozvoljavaš da nama pukne bruka jer melješ previše što nije u skladu s našim umjetnim buržujskim kodom.  A vidi se po svemu što se događa i kod nas i u svijetu potrebnije je nego ikad-da se ta konstantna šutnja nađe u adaptaciji umjetnosti bilo kazališne bilo filmske.

 

12

 

To me vraća na film ćaća iz 2011 isto sam ga ovdje imao u recenzijama ovdje i nadopunjen i reaktualiziran. U posebnom predmetu radnje našle se mlađe sestre zavodničke intencije prema dečku starije:

 

  Prva neuspjela akcija nakon što starija sestra odlazi za ćaćom nakon što on isto distanciran od svih odlazi, što je u pitanju? Ljubav? Potreba za seksom kao takva? Fizička napetost? Ali ne, implicirano postoji nešto puno kompleksnije što se ne da tek tako jednostavno definirati, on ju naravno odbija ali vidi se unaprijed-ne treba biti posebno pronicljiv biti će tu još nešto igra je tek počela. Brzinska digresija-kompleksnost uloge je baš u tim poistovjećivanjima s istom. Kad su pitali Ivu u vezi baš te uloge-nije joj bilo jednostavno uopće zamislit sa svih stajališta zašto bi cura zavađala dečka svoje sestre samo što se za ulogu treba ići s premise branjenja iste ne više tražiti razloge za diskreditaciju nego za olakotne okolnosti. Čisti glumački princip-jer ako se krene iz pozicije osude dolazi do kreativne blokade i uloga neće biti uvjerljivo intepretirana. Ali to su opće poznate stvari iz talona opće kulture pa ne bi sad o principu da se vratim na scene.

 

 
 A korijen toga je dugo skrivena trauma iz djetinjstva kojoj je korijen seksualni bolesni delikt iz prošlosti. Da  se sad ponovo ne ulazi u film detaljno rezimiran je i apsolviran na postu linkanom. Imamo mi u kinematografiji rudnik takvih materijala crnog realizma koji ocrtava stvarnost "ćaća" kao jedan moćan obiteljski triler kompromitira do čega dugo godina zakopane tajne vode.

 

13

 

Kako sam rekao u točki 6 inspiracija za post je bio sam film "šuti" iz 2013-e ali asocijacije su mi otišle u šire okvire od ovih koji pokriva film pa je bilo potrebno i praktično uključiti u to i druge projekte sa zajedničkim nazivnikom. Tako mi je jednom prigodom zapeo za oko jedan kratak film na prvu čisto naziva koji se može svatiti kao potreba za interakcijom i emocionalnom bliskošću ali kad se film gleda-ono što počinje kao obična igra pretvara se u perverzni psihopatsk fetišistički scenarij.

 

" Jutarnja igra mačke i miša pretvara se u okrutnu sadističku svađu mladog para."

 

"Pričaj samnom" varljivo ime koje baš implicira potrebu za bliskošću a zapravo skriva mračan scenarij fetišističkog seksualnog uma i psiho-fizičke dominacije. Film doduše ne implicira niti otkriva je li ostalo na šutnji žrtve. Ali važna stvar-kompromitira posebnu vrstu psiho-kretena tema koja se isto dosta gura pod tepih.

 

14

 

Oni koji su me pratili a blog.hr-u i ostali vjerni pratitelji i na ovoj platformi sjećaju se i serijala o predstavi nestajanje prvi od njih komada ukupno 6 bila je usporedna relacija Matanićevog filma "ćaća" sa situacijama unutar Karlove familije koji je na van profesor ugledan građanin prirodnjak a iznutea-iza zatvorenih vrata bolesni pedofilski predator. 

 

 Nestajanje" je, kako tumači njezin autor, drama koja govori o dvije obitelji, jednoj koja je već dulje vremena zajedno i drugoj tek formiranoj te zajedničkoj tajni koja ih povezuje. Drama je to o odnosu predatora i njegove žrtve, i o tome koliko je osobne hrabrosti potrebno kako bismo se izborili protiv vlastitog nestajanja. Protagonist ove drame čitavo se vrijeme bori s traumom koju je zadobio još kao dijete i koju na neki način gotovo nehotice obnavlja. U tom trenutku započinje i njegova borba kroz koju polagano od onoga koji želi da ga nema postaje onaj koji shvaća da se jedino sam može izboriti za pravo na vlastiti život." 

 

 

U središtu radnje su Karlova obitelj ženaVjera i Kćer Tea i Marko bivša žrtva profesora paralelno na sceni. Individualne refleksije osobnih nestajanja fokusira se na svakoga od uloga kao zasebnu kategoriju jer svaka od njih proživljava svoje osobno nestajanje. 

 

 

 

 

U individualnim refleksijama-radni naziv drugog djela trilogije nemajući još niti u primisli preostala 3 fokusirao sam se konkretno na Marka Karlovu žrtvu 20 godina ranije.

 

Žrtva traume iz djetinjstva je u napetim odnosima sa ženom policajkom, jedna od onih najturbulentnijih scena na pozornici kad us stvari eskalirale do te granice da odnos puca-prijelomni trenutak u kojem on nestaje i želi da ga nema. Ostaje mi tajnovitost-zna li njegova žena za tu traumu to je u predstavi nedefinirano na relaciji njih dvoje tenzije se daju rezati nožem zbog zajeba u kojem je ostavio svog sina u autu izloženog suncu dok on s druge strane nema konkretnih opravdanja ne povlači direktno pitanje proživljene traume ubija ga savjest. Prijelomna točka je tek njegovo suočavanje sa profesorom. Ono što je počelo sasvim neočekivano kao normalna komunikacija eskaliralo je u kopromitiranje davno zakopanih tajni. Dio scenarija kad stvari postaju intenzivnije napete.

 

  

MARKO-Bio sam već ovdje
KARLO-Pozvat ću policiju
MARKO-Ja samo želim da se prisjetite
KARLO-Ne znam ja ništa što je bilo
MARKO-To ne može biti toliko teško
KARLO-I nije, ako postoji. Jer život nije težak ako se stvari postave dovoljno jednostavno
MARKO-Tako je, slažemo se onda
KARLO-Moja supruga je imala pravo, vi mladi mislite da nema svrhe živjeti bez neprijatelja. Vama je sve antagonizamm frikcija mislite da baš ništa izvan toga nije stvarno.
MARKO-Ali ovo je stvarno.

 

A u (Ne)posrednim interakcijama  na uloge unutar Karlove obitelji ženu i kćer. 

 

 

15. Tea s čašom u kojoj je piće. Pokraj nje stoji Alisa u uniformi konobarice.

 

 "TEA-Jednog ljeta tata me poveo sa sobom. Bila sam jedina djevojčica tamo. Ali sad mi je jasno sad razumijem da sam tada gledala na stvari nesvjesno indoktrinirana filozofijom gender feminizma Judith Butler. Sjećam se da je čitavo vrijeme bilo vruće, da su dečki spavali u šatorima a tata u kamp kućici u kojoj su bila dva kreveta. S drugog je pobacao svoje stvari papire i dokumente i napravio mjesta za mene. Sjećam se pokusnog mjesta tako su ga zvali. Veliki četvrtast komad zemlje ograđen limenom ogradom i bazenom u kojem se prikupljala zemlja isprana erozijom. Točno u sredinu zabili su kišomjer, a bili su tu i drugi instrumenti kojima nisam zapamtila ime. Sjećam se dječjeg smijeha i baterijskih svjetala na tankoj tkanini šatora. Mirisa šalše od domaćeg paradajza koju je kuharica kuhala u velikom kotlu igranja lovica po šumi. Tata je često uzimao djecu koje su imala neki hendikep, njih je bilo najviše. Tata to zove postupkom inkluzije . Sjećam se da sam jednom slučajno naletjela na tatu koji je tješio nekog dečka koji je razbio koljena. Dečko je kroz suze govorio da će do sutra proći. Ali tata mu je rekao da neće jer vrijeme liječi stvari samo ako se u međuvremenu s tim vremenom nešto radi. Tada nisam znala što to znači, ali sada znam da meni tata nikad nije rekao nešto toliko lijepo. Sjećam se da sam plakala zbog toga i to je zapravo sve čega se sjećam."

 

 

 TEA-"Pleši Tea! pleši! Otkad sam ja u stranci tamburice je zamijenio trance. Sander Van Doorn umjesto ne dirajte mi ravnicu svira gold skies. Korijenje je isto, i na ravnici i na nebu. A jedino je korijenjem moguće zaustaviti eroziju. To sam naučila od tate a sve drugo sam naučila od života. Mene ne veže ništa i nitko rano učim da je politika stvar kompromisa, dobrog izbora i žrtvovanja osobnog pred kolektivnim. Pleši Tea!pleši pleši Moja domovina nema budućnost ako ta budućnost nisam ja. Globalizam ima iste ideološke sastavnice kao i svi totalitarizmi kroz povijest promiče ideologiju nacionalsocijalizma i vodi u društvenu regresiju. Zato nam treba društvena i moralna obnova. Pleši Tea! Pleši! jer ja sam budućnost i ti to znaš. I želiš mi se pridružiti. Želiš da ti otkrijem kako sam tako brzo naučila tako puno. Ja sam budućnost i sve što radim samo je zbog tebe. Dođi tu sam. Pleši i reci:dosta je stranih lobija i tuđih interesa! Čuješ ih kako zvone, to su zvona promijene koja dolazi, neka samo zvone! Pleši Tea pleši! Ja sam budućnost, meni zvona zvone! Neka zvone! Neka samo zvone"

 

Rezimirao sam i onda-njen politički aktivizam je neki imaginarni izalz od traume života u isfunkcionalnoj obitelji u kojoj zna istinu da živi s starim pedofilom ali je na sve to iskonstruirana imaginarna slika normale koja pod pritiskom nakon puno godina puca.

 

 

TEA-Propadamo kao društvo i nestajemo! I to zato jer nas tjeraju graditi bezlično društvo koje računa na samodopadnost i na snagu ega koja će nas na kraju uništiti.

KARLO-Tea smanji doživljaj, molim te.

TEA-Što bi se drugo događalo? , to se događa!

 

VJERA-Onaj samodopadni čupavi lik kojega smo komentirali jučer. Napuhani prirodnjak. Koji se realtivno dobro drži, a isto je od rektora primio medalju, Bože.

TEA-(Vjeri) Pa ti misliš na tatu! (Vjera se nasmije)

KARLO-Ako ništa drugo, moja kći misli da se dobro držim

TEA-Realtivno. I za svoje godine. Dobro hoćeš čuti više tata?

 

 VJERA-Čuti što?

KARLO-Tea misli da smo....kao društvo-

TEA-Kao politički sustav!

KARLO-...Zaboravili na-

TEA-Heidegger to zove Seinsvergessenheit.

VJERA-Tea ti imaš dva iz njemačkog, ali Seinsvergessenheit izgovaraš savršeno.

KARLO-(Uz uzdah) Domicilnost Vjera.

VJERA-Ajde domicilka, oblači se više molim te.

TEA-Evo! svi ste vi kukavice, to sam rekla i na sastanku. Nativizam države je koncept kojeg se kolektivno bojimo, pa ga treba uništiti sarkazmom. A milijuni ljudi bez ikakve kulture ili poštovanja i sa samo jednom agendom su godinama pred vratima europe.

VJERA-Tko se boji?....nemamo danas vremena za ovo...Tea- (Tea gleda kroz prozor)

 

Sve je to vodilo prema onom konačnom lomu kad se napokon suočava s realnošću i pod pritiskom puca i sve mu ispaljuje u facu-što je bila reakcija koja je odavno trebala biti poduzeta. Iva je ovo izvanredno odigrala Teu-izravnu referencu na Josipu Rimac.

 

15

 

Elem, svim projektima je poveznica šutnja elem različiti bivaju razlozi šutnje. Strah panika, interes kompleksniji psihološki problemi kao u "nestajanju" na primjer koji eksplodiraju na kraju kao trenutak katarze. Sve u svemu nanizali se primjeri kad ignorancija bila u reali bilo u scenografiji-a koja je samo adaptacija reale dovodi do još gorih reakcija i ishoda. 

 

16

Tein lom pod pritiskom političkih afera izravno aktivira okidač godinama ignorirane traume u kakvoj je obitelji živjela i napokon dolazi na sceni katarzičan moment-kad konačno eksplodira a što se trebalo dogoditi puno ranije.

 

KARLO-Tea zašto mi ne daš da dođe do mene?

<>TEA-Tata molim te-

KARLO-Vidio sam ga možda dva puta </>

Mic po mic i stvar se prebacuje sa razgovora o Karlovom unuku u interakciju o kampu.

KARLO-Tvoja mama-

TEA-Molim te ne spominji mamu, rekla sam ti već. I da trebao bi napokon zatvoriti taj kamp odavno to mislim oduvijek..

KARLO-A tako ti misliš

TEA-I bez obzira na sve ovo sranje ja ti se kunem da ću dovući bagere na tu tvoju zemlju i do temelja prekopat sve ono što si-

KARLO-Dobro što je tebi?

TEA-Meni što je meni?

KARLO-Tvoja mama bila bi žalosna da-

TEA-(Trenutak) prestani s tim! Dosta je bilo pa mama je sve znala, što je tebi? Ona je znala čitavo vrijeme je sve znala a ti...što je što me tako gledaš? ti si dopustio da nas sve to pojede i evo nas sad tu na tvojoj spaljenoj zemlji oglodani do kraja mi smo sad tu i što sad?

 

17

 

Ono što povezuje projekte osim reale jedan s drugim su ti "zakoni šutnje" različite bivaju situacije i okolnosti ali isti konačan ishod. Guranje stvari pod tepih i ignoriranje stvarnosti-pasivna agresija kao odgovor na aktivnu iz raznoraznih razloga.